Younger Ikavian dialect

Source: Wikipedia, the free encyclopedia.
(Redirected from Bosnian–Dalmatian dialect)
Younger Ikavian
Bosnian-Dalmatian
Younger Ikavian dialect located geographically
Younger Ikavian dialect located geographically
Native toBosnia and Herzegovina
Croatia
Hungary
Serbia
RegionBačka
Central Bosnia
Dalmatian Hinterland
Western Herzegovina
EthnicityCroats
Language codes
ISO 639-3

Younger Ikavian (Serbo-Croatian: mlađi ikavski), also called Western Ikavian/Western Neoshtokavian Ikavian (Serbo-Croatian: zapadni ikavski/zapadni novoštokavski ikavski), or Bosnian–Dalmatian dialect (bosansko-dalmatinski dijalekat), is a subdialect of Shtokavian Serbo-Croatian spoken primarily by Croats in Croatia, Bosnia and Herzegovina, Serbia, and Italy. It is spoken to a lesser extent by Bosniaks and rarely by Serbs in Bosnia and Herzegovina. Most speakers use the Latin alphabet.[1]

Area of use

In Croatia, it is spoken in pockets of Gorski kotar, south of Novi Vinodolski in the Lika hinterland, Kordun, central Slavonia, Dalmatia, and in small pockets on the Dalmatian islands of Šolta, Brač, Hvar, and Korčula.[1][2]

In Bosnia and Herzegovina, it is spoken west of the rivers of Bosna and Neretva, in the Bačka region of Hungary (inc. Budapest), and in the autonomous province of Vojvodina in Serbia. In Italy, it is spoken in Molise.[1][2][3]

Characteristics

This dialect is a sub-dialect of the Shtokavian dialect group, specifically the western sub-group.[4] It is a descendant of Western Shtokavian, which was spoken in parts of Dalmatia, Western Bosnia and Western Herzegovina. Western Shtokavian had several typically western features like Schakavism, Ikavism, a reflex "j", an acute accent, which makes it closely related to the Chakavian dialect.[5]

Although one of the dialect's characteristics is its Ikavian yat reflex (*/ě/ > /i/), there do exist some local differences with rare examples of the Ekavian or Ijekavian reflex.[6] It has some similarities to Southern Chakavian and Slavonian dialect.[1] The same applies to its morphology, which has some Italian influence, too.[7]

With regard to its accentology, the Younger Ikavian dialect has four accents. Sometimes, there is also an old acute accent, while in the case of Slavomolisano often only two accents occur due the surrounding Italian influences.[8] Younger Ikavian accent characteristics can be considered as the basis of the Croatian standard variety.[8]

Aside from Slavomolisano and the language spoken in coastal regions, which have adopted a greater amount of Italian loanwords, its lexicon is found to have many Turkish loanwords. In Lika and the Bačka region, German influences are present, with the latter also having Hungarian influences.[9] Younger Ikavian has a number of similar words with the Chakavian dialect such as "grem", "tovar", "muka", "iskat", "hiža", "lačan", "povidat", "zabiti", "dažd/daždit", "pot", or "vlasi." [9]

In some cases, such as in the area of Slunj, today's Younger Ikavian Shtokavian speakers could be described as Chakavian Ikavian speakers who have been Shtokavised.[10]

Sub-dialects

This dialect can be further divided into Ikavian Schakavian (Šćakavian; from šćakavski) and Ikavian Shtakavian (Štakavian; from štakavski) sub-dialects:[3][11]

  • Schakavian can be found in Dalmatia on its islands and between the rivers of Cetina and Neretva, in the whole of Slavonia, Bosnia and in smaller parts of Western Herzegovina, Lika, and Gorski kotar.[8]
  • Shtakavian can be found in Dalmatia west of the Cetina river, in Lika, most of Western Herzegovina, Bačka, Molise, and sporadically in Gorski kotar. In some areas, however, both Schakavian and Shtakavian are spoken.[8]

There are other sub-dialects such as the ones in Makarska-Primorje and Livno-Vrbas, which are both Schakavian, and the Western Hum and Biokovo-Cetina sub-dialects, which are both Shtakavian.[5] These can be further divided into Schakavian and Shtakavian, which feature the change of "-l" into "-o" or "-a":[4]

  • Schakavian with an "-a" in the Makarska Riviera (Beforehand, the Makarska-Primorje dialect was spoken there.)
  • Shtakavian with an "-a" around Ljubuški (Beforehand, there were southern varieties of the Western Hum dialect, from which Slavomolisano originated and which served as the basis for the change of the Southwestern Istrian-Chakavian Ikavian dialect into a Shtokavian one.)
  • Schakavian with an "-o" around Derventa (Beforehand, the Livno-Vrbas dialect was spoken there.)
  • Shtakavian with an "-o" around Mostar (Beforehand, there were northern varieties of the Western Hum dialect, from which the Bunjevac dialect in Bačka originated.)

These subdivisions suggest that several different dialects and local vernaculars existed before the 16th century.[5]

The Slavomolisano dialect (with some Chakavian influences) and Bunjevac dialect are recognised local vernaculars.

Status

In 2018, Serbia finalised the standardisation of the Bunjevac dialect in Serbia.[12][13]

In 2021, Croatia has categorised the Bunjevac dialect with its three historical-ethnological sub-branches called Dalmatian, Danubian, and Littoral-Lika.[14]

Footnotes

  1. ^ a b c d Lisac 2003, p. 50-51.
  2. ^ a b Kapović 2015, p. 39.
  3. ^ a b Kovačević 2000, p. 493.
  4. ^ a b Lisac 2003, p. 60.
  5. ^ a b c Lisac 2003, p. 60–61.
  6. ^ Lisac 2003, p. 51.
  7. ^ Lisac 2003, p. 56.
  8. ^ a b c d Lisac 2003, p. 53.
  9. ^ a b Lisac 2003, p. 59.
  10. ^ Lisac 2003, p. 61.
  11. ^ Lisac 2003, p. 52.
  12. ^ Vuković, Teodora (January 2015). "Vuković, Theodora. Izrada modela dijalekatskog korpusa bunjevačkog govora".
  13. ^ "Online rečnik bunjevačkog govora". balksrv2012.sanu.ac.rs. Institute for Balkan Studies (Serbia). 2012. Archived from the original on 5 March 2022. Retrieved 26 May 2023. Bunjevački rečnik je audio-rečnik koji za cilj ima da predstavi realnu, svakodnevnu i spontanu upotrebu bunjevačkog govora. Zamišljen je kao baza koja će moći da se dopunjuje i proširuje. Kao osnova rečnika korišćeni su audio snimci prikupljani tokom istraživanja bunjevačkih običaja i govora od strane Balkanoločkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti tokom 2009. godine. Rezultati tog istraživanja objavljeni su monografiji "Bunjevci - Etnodijalektološka istraživanja 2009"1. Iz tog korpusa uzete su reči i primeri njihove upotrebe, a značenja reči su preuzete iz "Rečnika bačkih Bunjevaca"2. Za svaku reč, kao i za primere postoji zvučni zapis, kako bi bilo moguće čuti njihov autentičan izgovor. Bunjevački govor pripada mlađim štokavskim dijalektima ikavskog narečja. Bunjevci naseljavaju oblast Bačke, i to pretežno mesta u okolini Subotice i Sombora. Pomenuta istraživanja Balkanološkog instituta, obuhvataju govore iz okoline Subotice, tačnije ruralne zajednice Bikovo, Klisa, Đurđin, Mala Bosna, Stari Žednik i Tavankut. Izostavljene su zajednice iz Sombora i Bunjevci iz Mađarske. Bunjevački rečnik je 2013. godine započela Teodora Vuković, studentkinja master studija na Filološkom fakultetu u Beogradu, uz podršku prof. dr Biljane Sikimić sa Balkanološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti. Projekat podržavaju Balkanološki institut i Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine. SANU, 2012
  14. ^ "Bunjevački govori". Bunjevački govori pripadaju novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja hrvatskoga jezika. Govore se u dijelovima Dalmatinske zagore, Ravnih kotara, Like, Primorja, Gorskoga kotara, Slavonije i Baranje. Tim se govorima govori i u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Mađarskoj. Povijesno i etnološki razlikuju se tri ogranka: podunavski (Bačka, južna Mađarska i okolica Budimpešte), primorsko-lički (Hrvatsko primorje, Lika i Gorski kotar) te dalmatinski Bunjevci (Dalmacija s dinarskim zaleđem, jugozapadna Bosna i Hercegovina). Svim je Bunjevcima prostorno ishodište jugoistočno dinarsko-jadransko granično područje, a vremensko je ishodište razdoblje srednjega vijeka. Bunjevački ogranci prema povijesnim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima pokazuju kulturnu povezanost i bliskost.

Bibliography

  • Kapović, Mate (2015). Povijest hrvatske akcentuacije [The history of Croatian accentuation]. Zagreb: Matica hrvatska. ISBN 9789531509718.
  • Kovačević, Marko (2000). "Duvanjski govor i njegove posebnosti" [The speech of Duvno and its peculiarities]. In Krišto, Jure (ed.). Duvanjski zbornik [The collection of papers of Duvno]. Zagreb-Tomislavgrad: Hrvatski institut za povijest–Naša ognjišta–Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad. ISBN 9536324253.
  • Lisac, Josip (2003), "Zapadni dijalekt - Novoštokavski ikavski dijalekt", Hrvatska dijalektologija 1 – Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, pp. 50–76, ISBN 953-212-168-4
  • Mujanić, Samra (2021). "Osnovne fonološke i morfološke značajke govora Jezera u sjeverozapadnoj Bosni" [The influence of migrations on the Neoštokavian Ijekavian subdialects in the Neretva region and in lower Herzegovina]. Croatica et Slavica Iadertina (in Serbo-Croatian). 17 (2): 591–605. doi:10.15291/csi.3548. S2CID 248276419.